Melanie je 6 godina radila kao 24-satna negovateljica u Austriji. Zatim se povukla i sa porodicom ostala u Rumuniji. Za šest godina koliko je radila u Austriji, sada prima penziju od 38 eura mesečno, uz takodje nisku penziju koju je stekla u Rumuniji. Ona se bori sa siromaštvom u starosti.
Adriana sada ima 63 godine i već 10 godina radi u 24-satnoj nezi u Austriji. Tokom ovih 10 godina plaćala je mesečne doprinose za socijalno osiguranje. Nažalost, budući da 24-satne negovateljice zarađuju tako malo, njihovi doprinosi za socijalno osiguranje takođe su bili vrlo niski. Za 10 godina koliko radi, Adriana prima penziju od 105 eura mesečno u Austriji. Adriana je takođe osudjena na siromaštvo u starosti.
Niske penzije – siromaštvo u starosti
Centralni problemi negovatelja uz (pseudo) samozapošljavanje su niska penzija i predstojeće siromaštvo u starosti.
24-satna nega izgleda tako, da je za negovateljice apsolutno nemoguće brinuti se o više od jedne osobe na svom radnom mestu. Iz tog razloga nam je nemoguće da se kao pseudo-samostalni privrednici razvijamo i eventualno proširimo posao. Mi imamo mala primanja i nikakve mogućnosti da svoju privrednu delatnost uvećamo. Međutim,, uprkos svemu tome, mi plaćamo visoke socijalne doprinose i porez, čak i onda kada zaradjujemo premalo.
Penzija, koja je izračunata na osnovu ovih naših doprinosa, ali i zbog niskih primanja, je veoma mala.
Nakon deset ili petnaest godina aktivnosti negovanja u Austriji , negovateljice primaju penziju od oko 100 eura mesečno!
Tako smo dva puta kažnjeni:
jednom, jer zarađujemo izuzetno malo i drugi put u starosti, kada zbog toga primamo izuzetno nisku penziju. Stoga mnogim negovateljicama u starosti preti siromaštvo.